5 web aplikacija koje su mi promijenile život

Vuk je bio tako dobar pa mi proslijedio meme koji je trenutačno u điru po ovdašnjim blogovima – 5 web aplikacija koje su mi promijenile život. Pa krenimo, nikojim posebnim redoslijedom:

1. GMail – Budući da ga dugo vremena koristim kao primarni mail klijent i preusmjeravam mailove s nekoliko adresa na njega, mislim da bi bilo krajnje bezobrazno izostaviti ga s popisa. “Conversation” koncept slaganja mailova mi je odmah legao i jako mi se sviđa – budući da mi je e-mail jedno od glavnih sredstava komunikacije, olakšava mi praćenje istih.

2. Forumi – Moglo bi se reći da sam ovo “pokupio” od Vuka, ali činjenica stoji – forumi su utjecali na moju web-egzistenciju od samih početaka mog aktivnijeg i ozbiljnijeg bavljenja webom. Od Webmajstora, na kojima sam napravio svoje prve webmasterske korake (dok je taj forum još bio upotrebljiv), preko SitePointa i raznih stranih foruma, gdje sam više čitao nego pisao, do relativno uspješnog pokušaja stvaranja vlastitog foruma – Indisciplinea. Forumima, pogotovo ovom zadnjem, dugujem poznanstva s mnogo interesantnih i pametnih ljudi koje offline vjerojatno ne bih imao prilike upoznati.

3. Feedovi (RSS/Atom) – Iako ovo ne bi strogo spadalo pod kategoriju web aplikacije, zaslužuje uvrštenje u ovaj popis. Kako sam po prirodi zaboravljiva osoba, vrlo često naletim na odličan site, prosurfam njime i – zaboravim na njega, čak i ako završi u bookmarcima. Stoga su mi feedovi neophodna stvar – korištenjem feed readera mogu sve meni interesantne siteove pratiti s jednog mjesta, a članke koje možda u trenutku kad “ulete” u reader ne stignem pročitati mogu označiti i pročitati kasnije. A lifesaver.

4. Last.fm – Aplikacija koja je, uz forume, odigrala vrlo važnu ulogu u oblikovanju mojeg glazbenog ukusa. Iako sam tamo relativno nov (učlanjen u sredinom 2006.), praćenjem top lista svojih “prijatelja”, “susjeda” i jednostavno surfajući wikijem sam naletio na hrpu meni novih, odličnih bendova. Uz sve to, kao i feedovi, omogućuju mi da pratim i tagiram stvari koje sam slušao i imam ih sve na jednom mjestu, tako da se lako mogu podsjetiti na bendove koji se malo rjeđe vrte u playeru.

5. Wiki – Evo još jednog unosa paralelnog s Vukom :). Wikipedija (gotovo isključivo engleska, uz malu pomoć njemačke ili hrvatske) je odavno prva stvar na koju pomislim kada se susretnem s nekim novim pojmom ili se želim upustiti u proučavanje nečeg meni nepoznatog. Pomoću wikija na localhostu organiziram i svoje projekte, todo liste, draftove za blog (da, da, i toga se nađe) i bilježim sve što je bilježenja vrijedno. Pokazao se odličnim i nezamjenjivim alatom za takav “braindump”.

Eto ga, 5 komada mojih omiljenih – nije bilo lako. Uz ovaj, čeka me još jedan meme, no taj zahtijeva malo više razmišljanja i pisanja, pa će pričekati koji dan :). Ovaj meme dalje ide: Siniši i puzzu (kojeg podsjećam da još nije odgovorio ni na prošli meme kojeg sam mu poslao ;)).

I skoro zaboravih – sve najbolje u novoj godini!

 

Odluka za novu godinu

Inače nisam baš neki fan tzv. “odluka za novu godinu”, ali ove godine moram donijeti jednu:

Češće i redovitije objavljivati tekstove na blogu.

Eto ga. Sad odluku samo treba ostvariti :-).

 

Blogariat

Evo ga, Borja je objavio nešto što Aljoša najavljuje već u par postova – Blogariat je (napokon, reći će neki) krenuo s radom. Budući da tamo piše da sam ja to – kao – programirao, tj. imao svoje prste u tome, mislim da je red da koju o tome i napišem :).

Blogariat je blog mreža, nastala po uzoru na sveprisutni 9rules, s ciljem praćenja kvalitetnih autora s hrvatske blogosfere, bez obzira koji blog servis koriste i koriste li ga uopće (dakle, obuhvaća i “samostalne” blogere). Uz to, donosi i interesantne vijesti iz domaće i strane blogosfere, kategorizira blogove, izdvaja interesantne postove i tagira ih. Razvoj Blogariata možete pratiti na službenom blogu, gdje možete saznati i nešto više o samom projektu.

Kao developer, napominjem da je čitava stvar još uvijek u beta fazi (iako nemamo prikladni natpis u headeru ;)), tako da su manja odstupanja od očekivanog ponašanja moguća. No, ne brinite, radimo mi na tome.

You like? hr.digg|prijavi

 

Prozori koji iskaču i accessibility

U zadnje vrijeme me nekoliko ljudi pitalo za pomoć oko Javascript popupa, ilitiga otvaranja novih prozora u Javascriptu. Kod svih sam primijetio istu grješku – ili je poziv na JS funkciju za otvaranje poziva bio umetnut direktno u href atribut <a> taga (putem nepostojećeg javascript: “protokola”), ili je unutar href atributa uredno stajalo nešto tipa javascript:;, # ili javascript:void(0);, a poziv funkciji umetnut u onclick atribut. Bilo koji od tih načina pozivanja popupa je izrazito nepristupačan ljudima koji ili surfaju s isključenim Javascriptom, ili koriste neku drugu vrstu browsera (npr. browsere za slijepe i slabovidne i sl.).

Na sreću, pristupačne popupe uopće nije teško napraviti. A List Apart ima iscrpni članak na tu temu, gdje možete vidjeti malu hrpicu načina na koji se popupi fino mogu riješiti, no ja donosim jedan koji se meni, zbog svoje jednostavnosti i efikasnosti, najviše svidio.

Pretpostavimo da se funkcija koja otvara link u novom prozoru zove link_popup, i, radi jednostavnosti, kao jedini argument prihvaća URL koji mora učitati. Naš pristupačni link bi izgledao ovako:

<a href=”http://www.example.com/” onclick=”link_popup(this); return false;”>example.com</a>

Vrlo jednostavno. URL nam je u href atributu, što je u potpunosti by the book i u skladu sa zdravim razumom. Time smo riješili nekoliko problema s pristupačnošću stranice za ljude koji nemaju privilegiju korištenja Javascripta, ali i nekoliko iritantnih problema koji se stvaraju kod metoda navedenih u prvom odlomku, a koje zahvaćaju i korisnike koji koriste i obične, vizualne browsere s uključenim Javascriptom (kao što je nemogućnost otvaranja linka u novom prozoru ili tabu). Ovo se može dodatno dopuniti uključivanjem target atributa i postavljanjem njegove vrijednosti na _blank, što bi natjeralo da se link otvori u novom prozoru i za ljude koji imaju isključen JS.

Za one koje je ovo zaintrigiralo, članak na A List Apartu ide puno dalje, tako da na kraju eliminira i sam onclick poziv funkciji. No, vjerujem da su oni koje to interesira dotični članak već i pročitali ;).

You like? hr.digg|prijavi

 

Google pretraga starih novinskih članaka & more…

+ Google je lansirao još jednu u nizu svojih usluga. Ovaj put se radi o featureu nazvanom Google News Archive Search, koji omogućuje pretraživanje starih (novinskih) članaka, navodno do unatrag 200 godina (no, koliko sam ja vidio, ide čak i malo dalje). Nažalost, dosta članaka koje pronađete ćete morati i platiti, no ovo može poslužiti kao odličan alat za početak istraživanja određene teme. Odlična “timeline” opcija omogućuje i pregledno praćenje razvoja teme kroz povijest.

+ Kad smo već kod tražilica, netko je na Webote forumu spomenuo jednu novu, pod nazivom Hakia. Na stranicama kažu da im je cilj stvoriti prvu tražilicu koja se temelji na značenju riječi, a ne na ključnim riječima, što njihov developer dodatno pojašnjava na službenom blogu. Interesantan pristup, moram priznati, zanima me u što će se to razviti. Nezaobilazni “beta” dodatak je tu, a kažu da bi punom parom trebali krenuti nekad u jesen (da, ove godine).

+ Baš sam nedavno pričao s poznanikom o tome kako ne volim podcastove. Zapravo, nije da ih ne volim – sam koncept podcasta mi je interesantan, ali mi se čini da, za razliku od teksta obogaćenog multimedijom, zahtijeva (pre)više vremena. Jedno vrijeme sam pratio jedan podcast koji se bavio web developmentom, no u zadnje vrijeme sam i njega “napustio”, većim dijelom zbog toga što ne koristim MP3 player u tom obimu otkad nisam u Pazinu. No, danas sam naletio na nešto meni interesantno, zbog čega bih ovu svoju (ne-)praksu mogao i promijeniti – FLOSS Weekly. Podcast se, očito, bavi slobodnim softverom, a u zadnja dva izdanja su intervjuirali meni dva veoma interesantna čovjeka – Rasmusa Lerdorfa (tvorca PHP-a) i Guida van Rossuma (tvorca Pythona).

+ Nešto za studente – FileMaker nudi svoj Campus Productivity Kit za download – besplatno. Dostupne su verzije za Windowse i MacOS, a verzija za Windowse se pokreće (uz malo muke) i pod Wineom na Linuxu. Izgleda dovoljno interesantno da se isproba u primjeni :).

You like? hr.digg|prijavi

 

Web 2.0 za developere…

…iliti: na trenutak se prestanite pitati što vi možete učiniti za web 2.0, već što web 2.0 može učiniti za vas. Web 2.0 hype je zahvatio hrpu raznih područja ljudskog djelovanja, pa su valjda i developeri, koji su odgovorni za to, zaslužili koji servis za sebe :). Slijedi pregled nekolicine takvih web 2.0-ish servisa na koje sam naletio u zadnjih nekoliko mjeseci, a koje nisam samo “preletio”, već i koristio duže vrijeme.

dzone

Najkraće rečeno, Dzone je Digg orjentiran isključivo developerskoj populaciji. Ispočetka je broj linkova vezanih uz Javu bio prevelik za moj ukus, ali se s vremenom situacija normalizirala. Sve što očekujete od jednog diggolikog servisa je tamo – možete glasati za članke, pregledavati najpopularnije članke po vremenskim periodima, predlagati nove članke i komentirati ih. Odličan servis za “ubiti” i ono malo slobodnog vremena tijekom dana i pročitati nešto pametno. Dzone nije ni upola “aktivan” kao Digg, a je li to dobro ili loše – prosudite sami.

Slični servisi: DotNetKicks.com (link poslao: Dado).

gotAPI

GotAPI sebe opisuje kao “reference lookup service”. Servis omogućuje jednostavno dodavanje referenci za razne programske, skriptne i markup jezike i omogućuje njihovo pretraživanje i pregledavanje – sve unutar njihovog sučelja koje je odrađeno baš kako treba. Iako nije ništa revolucionarno, iznimno je praktično. Hrpa referenci je već dostupna za dodavanje, a navodno će ih dodavati i još. Meni osobno nedostaje Python, da doživljaj bude potpun.

Programming is Hard

Iako je site relativno nov, čini mi se da ima puno potencijala. Radi se o čuvaju dijelova koda (code snippets), no – naravno – na web 2.0 način: svatko može nakon registracije dodati svoj snippet, imamo tagove, RSS feedove tagova, komentiranje snippeta… Naravno, kvaliteta koda varira od korisnika do korisnika, stoga mislim da bi bilo dobro uvesti neki sustav ocjenjivanja sadržaja. No, oni meni interesantni dijelovi (PHP, Python, XHTML, JavaScript) mi se za sada čine dovoljno dobrim.

Slični servisi: Code Snippets (link poslao: Dado).

Naravno, ovo nisu ni približno svi takvi servisi. Ako znate još koji koristan servis koji ovdje nije naveden, a kojem su developeri ciljana publika, javite mi preko komentara ili preko maila (dostupnog na stranici “About“) da nadopunim popis i počnem ga koristiti :).

You like? hr.digg|prijavi

 

Meme: 10 najboljih bendova

Lhamia me prozvala u memeu koji kola HR blogovima ovih dana – top 10 najboljih bendova. Kao ogromnom glazbenom fanu, to mi ne bi trebao biti problem, ali bome jest :). Da je meme top 100 (ili, ajde, barem 50 :-D) bendova, još bi išlo nekako, a ovako – tough one. But here goes nothing (ni po kojem posebnom redoslijedu):

1. Sonic Youth

Jedan od prvih indie / noise rock bendova kojeg sam počeo aktivno slušati, i do sada definitivno najdraži. Nevjerojatno koliko se toga nalazi ispod onih zidova buke koje oni znaju često graditi u njihovim pjesmama, i svaki trud da se nešto ispod toga pronađe se isplati. Također, jedan od onih bendova koji su među prvih 5 kada se spominje lista “see live” prioriteta :).

2. Dream Theater

Bend koji je redefinirao moje shvaćanje glazbe. Možda zvuči malo preozbiljno, ali stvarno tako jest. Oni su me uveli u svijet progresivne glazbe, a iz tog “svijeta” sam skočio i u svijet neobične i eksperimentalne glazbe. Ljudi stvarno znaju svirati svoje instrumente, i to se ne može ne odraziti na glazbu koja zna biti i izazovna i zahtjevna za slušanje i lijepa u isto vrijeme. Također, uživo rasturaju! :)

3. King Crimson

Za KC bih mogao reći otprilike isto kao i za Dream Theater – promijenili su način na koji doživljavam glazbu. Kad sam prvi put čuo “In The Court Of The Crimson King”, nisam mogao vjerovati da je to snimljeno krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Gotovo svaki album im je prva liga, i gotovo uvijek su začuđujuće aktualni. I oni nalaze svoje mjesto među top 5 prioriteta za vidjeti uživo.

4. Tool

Iako sam pomalo razočaran s posljednjim albumom (iako to razočaranje kreće prema nekom neutralnom mišljenju sa svakim novim slušanjem albuma), Aenima i Lateralus su remek djela moderne rock glazbe. Lateralus je sigurno pri vrhu ljestvice meni najdražih albuma. Tome još dodajte da jako volim čuti dobrog bubnjara u bendu (a Danny Carey rastura :)) – i evo ga.

5. Pain of Salvation

Netko će reći da su premračni, a ni ja ih ne slušam previše u zadnje vrijeme. No, s njihovim albumima “The Perfect Element pt. I” i “Remedy Lane” sam proveo i prošao kroz jedan dosta težak životni period, tako da su mi jako srcu prirasli. Mislim da i sada ta dva albuma znam napamet :). Danijelov glas me svaki put ponovno iznenadi.

6. Vintersorg

Ne slušam previše black metala, ali postoji par bendova / izvođača koje uvijek mogu poslušati. Jedan od njih je i Vintersorg, bend čija bi se zadnja dva albuma mogla bez problema nazvati progresivnim black metalom. To je također bio jedan od prvih metal bendova kojeg sam čuo (i to album “Till Fjälls”, dok je Vintersorg bio još u žestokoj folk metal fazi :)) i odmah mi se svidio. \m/ !!! :)

7. Gibonni

E ovaj je uletio tu k’o grom iz vedra neba nakon svih ovih čudaka, ali definitivno ima svoje mjesto u mojoj ljestvici. Za to mjesto je ponajprije zaslužan album “Mirakul”, koji je po mom skromnom mišljenju pri vrhu ljestvice kvalitetnih uradaka na hrvatskoj glazbenoj sceni. Naravno, ni starije stvari mu nisu za bacit’, a novi album nažalost još nisam čuo.

8. Pink Floyd

Taj bend me pratio još dok sam bio klinac (osnovna škola – 5./6. razred). Naravno, ne tolikim intenzitetom koliko me proganja danas, ali je bio tamo :). Što reći drugo nego – legende. Imali su svojih uspona i padova, ali njihove albume poput “The Dark Side Of The Moon” i “Atom Heart Mother” danas može rijetko tko nadmašiti. Njihova lead gitara mi je nešto prelijepo za slušati.

9. Led Zeppelin

Ne bih htio trošiti previše riječi o ovom bendu, zna se zašto su oni ovdje :-).

10. Mission of Burma

Za punk otprilike vrijedi isto što i za black metal – ne slušam ga previše. Ali, kad je riječ o ovakvoj post-punk genijalnosti, teško je ne slušati :). Jedan od onih bendova koji mi uvijek leže i koje uvijek mogu poslušati. A i uvijek se otkrije nešto novo. Predobro.

Eh, evo ga… Našlo bi se tu još bendova i izvođača, npr. Pixies, Ornette Coleman, Spiral Architect, Death, Craw, At The Drive-In i još puuuuno drugih, ali popis je ograničen samo na 10 :/. Meme ide dalje sljedećoj ekipi (teško da će ih biti 10, ali evo makar 5 ću izvući :)):

Odiseju (evo mu prilike da napokon nešto napiše na blogu ;))
Aljoši
Bez komentara
Vuku
Puzzu @ Digresije

Šalji dalje :-).

You like? hr.digg|prijavi

 

Ljeto, ljeto… – HR blogosfera, moj prvi laptop, KATM 2006. i Perzeidi

U Puli se u zadnjih par dana napokon temperatura spustila ispod 35˚C. Naravno, budući da današnja klima voli ići iz krajnosti u krajnost, trenutna temperatura je 23˚C, no osobno više volim ovu manju nego onu veću vrijednost :). Kiša također daje sve od sebe u borbi protiv vrućine, ali joj trenutačno i ne ide baš najbolje.

Ljeto je donijelo i zatišje na hrvatskoj blogosferi. Zatišje pred buru, nadam se, jer se prije početka ljetne sezone na blogosferi moglo čuti dosta najava, pa s nestrpljenjem iščekujem ostvarenje makar dijela njih. No, postova svejedno ne nedostaje – Vuk svako toliko donese pokoji novi (i gotovo uvijek iznimno zanimljiv) link, Siniša se također tu i tamo javi (i nastavlja svoju nadasve zanimljivu seriju članaka o socijalnim mrežama)…

Tako se gorespomenuti Vuk osvrće na nedavno pokrenuti Webote forum – novi hrvatski forum namijenjen webmasterima. Na prvi pogled izgleda zanimljivo i čini mi se da kreće u pravom smjeru – no s 205 postova, koliko forum ima u ovom trenutku, se to teško može definitivno ocijeniti. No, činjenica je da je jedan “profesionalniji” webmasterski forum potreban HR web zajednici, pa se nadajmo da će Webote u tome i uspjeti.

Prošli tjedan sam kupio laptop, u sklopu višemjesečne akcije nabavke sredstava i opreme za studiranje. Izbor je pao na Acer Aspire 1642ZNWLMi koji ima 1,7 GHz Intel Pentium M procesor, 512 MB memorije i 80 GB prostora za pohranu podataka. Naravno, na njega je odmah išao Ubuntu Linux, no zbog problema sa zvukom, koji je vezan uz bug u ALSA-i, trenutno sveukupno i nisam baš previše sretan. Ukoliko je netko imao sreće u pokretanju zvuka pod bilo kojom GNU/Linux distribucijom na ovom laptopu, nek se javi – ja se neću ljutit’ :).

Sljedeća tri dana (počevši od sutra) ću provesti na KATM-u 2006. (Korenica Amateur Telescope Making), radionici o amaterskoj izradi teleskopa koja se održava u Korenici. Već duže vrijeme me interesira izrada teleskopa i teorija i praksa koja stoji iza toga, tako da je ovo savršena prilika da krenem i s time.

Također podsjećam da je jedna vrlo lijepa nebeska pojava uskoro na redu – meteorski potok Perzeidi, često zvani i “suze sv. Lovre”. Maksimum je u noći 12./13.8., pa ako netko bude u prilici, neka baci pogled na nebo. :)

You like? hr.digg|prijavi

 

Post’o ja student, Pixiesi u Zagrebu, Pulski filmski festival

+ Prošlog tjedna sam i službeno postao članom akademske zajednice. Upisao sam istraživački studij fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, nakon dulje dileme između FER-a (na kojeg sam upao s plaćanjem) i PMF-a (na kojeg sam imao izravan upis). Slijedi rješavanje smještaja u Zagrebu, budući da su do 10. mjeseca moje obveze prema faksu (i njihove prema meni) riješene. To je otprilike i glavni razlog koji me sprječavao da piskaram po blogu u zadnjih nekoliko tjedana.

+ Svakom ljubitelju (alternativne) rock glazbe je prošlotjedni koncert legendarnih Pixiesa u Zagrebu bio nezaobilazno odredište. Govorka se da se na njima vidjelo da im se baš i ne da svirati, ali ne bih mogao reći da sam ja to primijetio. Možda im se to vidjelo s izraza na licu, ali ja s mojih 161,5 cm visine (prema recentnijim mjerenjima) njihov izraz lica i nisam previše uspio vidjeti. No, kao što je moj kolega s kojim sam i bio na koncertu napisao na Indisciplineu – bilo bi mi puno draže da sam gledao Pixiese nekad u prošlom stoljeću, ali budući da za to nisam imao prilike, ovo je definitivno “the next best thing” :-).

+ Po prvi puta otkad živim u Puli (~10 godina) sam bio na Pulskom filmskom festivalu. Naravno pišem ime festivala ovako, jer mislim da je sramota da jedan hrvatski festival igranog filma prvenstveno predstavlja engleski naziv, koliko god oni ciljali na neku međunarodnu publiku. Gledao sam dva odlična filma – Put lubenica i Libertas, ali je organizacija festivala – loša. Za početak, ne sjećam se da je vizualni identitet festivala ikada bio lošiji od ovogodišnjeg.

Dalje, niti jedan film nije počeo točno u 21.30, za kada je zakazana prva projekcija. Nikad neću shvatiti zašto veliki (a i oni manji) događaji ne mogu početi točno na vrijeme kada su i zakazani. Što je najgore, čini mi se da je i publika to prihvatila kao nešto sasvim uobičajeno. Možda je problem u meni, ali meni to nikako nije normalno – ako piše da film počinje u 21.30, ja ću doći tamo na vrijeme i, vjerujem, sasvim opravdano očekivati da će film početi u 21.30. Bio bih vrlo zahvalan na racionalnom objašnjenju ove sve prisutnije prakse u organizaciji različitih događaja, jer mi to kašnjenje nikako ne ide u glavu i neizmjerno me živcira, budući da sam ja toliko blesav da se zapravo u velikoj većini slučajeva na raznim događajima trudim pojaviti na vrijeme (zamislite!).

I zadnja stvar koja mi je upala u oči je očajan prijevod filmova. Iskreno žalim ljude koji ne govore hrvatski i moraju se oslanjati na engleske titlove. Prijevod sam po sebi i nije toliko loš (iako se da naći bisera), ali sinkronizacija je očajna. Tako se nerijetko titlovi pojavljuju i po dva puta (jednom kad ne treba i jednom skoro onda kad treba) i pojavljuju se prebrzo ili presporo. U filmu “Libertas”, gdje je u određenim dijelovima filma zbog korištenja talijanskog jezika bio potreban istodobni prijevod na engleski i na hrvatski jezik, titlovi su započeli tako da je u gornjem redu bio prikazan hrvatski prijevod, a u donjem engleski, da bi se u jednom trenutku redoslijed naglo promijenio – i to usred dijaloga.
Unatoč svemu, ništa od toga mi nije uspjelo totalno pokvariti uživanje u dva odlična filma domaće produkcije, ali se nadam da će sljedeće godine organizacija ipak malo bolje funkcionirati.

You like? hr.digg|prijavi

 

Squarespace

Jučer sam na A List Apartu naletio na reklamu za Squarespace. Kaže reklama: “Elegant. Powerful. Professional. The better way to put a blog online.” “Ajmo to pogledat’”, kažem ja. Iako bi ovo više bio post za moj drugi blog, za sada ostaje ovdje. Možda doživi prijevod na engleski kad uhvatim višak slobodnog vremena. EDIT: u međuvremenu, post je preveden na engleski. Ako nekoga zanima, može ga pogledati ovdje.

Dođem tamo, kad to se plaća! Super, ima neki tridesetodnevni besplatni period za testiranje, pa se odmah odlučim registrirati i iza toga očekujem čudo. No, mogu reći da sam ostao malo razočaran, pogotovo kad sam vidio cijenu. No, idemo ispočetka.

Nakon par minuta korištenja, cijela stvar mi je počela ličiti na ušminkani WordPress (nešto što na kraju i neće biti toliko daleko od istine). Što jest – jest, cijela stvar odlično izgleda. Cjelokupni korisnički dio je jako lijepo odrađen i, iako na prvi pogled može izgledati dosta zbunjujuće, jako lijepo funkcionira. Nakon što se korisnik ulogira, može dodavati i mijenjati postove u “journalu” i mijenjati stranice na siteu bez ulaska u administracijski modul. Ništa revolucionarno, ali malo ubrzava cijeli proces.

U administraciji se odvija ostatak posla iza jednog bloga. Tu se dodaju stranice i moduli, mijenja dizajn, dodaju članovi i stvarčice slične tome. Jedan “Squarespace” može imati više članova s različitim privilegijama, što omogućava i određenu dozu surađivanja pri stvaranju sadržaja. Što se mijenjanja dizajna tiče, opcija je mnogo – od jednostavnog premještanja elemenata u sidebaru, preko mijenjanja boja i fontova (i margina i paddinga i većine ostalih često korištenih CSS propertyja) pojedinih elemenata preko finog web sučelja do ručnog editiranja CSS-a stranice. Tu je i statistika posjećenosti sitea koja će biti dovoljna za većinu korisnika. Opcija u administraciji stvarno ima mnogo i neke od njih su poprilično detaljne.

No, sad – isplati li se cijela stvar? Squarespace nudi tri paketa za osobnu uporabu – Basic, Pro i Advanced. Svaki od njih košta (redom) $7, $12 i $17 mjesečno. Osnovni paket ne uključuje podršku za više korisnika, korištenje vlastite domene (znači, osuđeni ste na domenu username.squarespace.com) i vlastiti URL rewriting (odnosno odabir URL-a stranice prilikom unosa posta – korisnici WordPressa znaju ovo kao “Post slug”). Svaka od opcija uključuje po 100 MB, 300 MB ili 600 MB prostora za pohranu podataka (možete uploadati vlastite datoteke) i 2 GB, 4 GB i 8 GB prometa mjesečno.

Nakon koliko-toliko detaljnog pregleda, nisam otkrio ništa što zakupljeni web hosting, WordPress (ili neki njemu sličan alat za bloganje) i par plug-inova ne može napraviti, osim eventualno nekih fora oko korisnika, njihovih privilegija i tome sličnih stvari. Vjerojatno će Squarespace varijanta biti privlačnija korisnicima koji su manje informatički potkovani, ali alati za bloganje su danas postali iznimno pristupačni, čak i korisnicima koji nisu toliko vični uporabi računala.

Daleko od toga da je proizvod loš (baš naprotiv, iznimno je dorađen i jako lijepo funkcionira), ali puno bih prije nekome savjetovao ulaganje u paket WordPress+hosting (pa možda čak i +plaćanje nekome da osposobi i prilagodi WordPress potrebama naručitelja) nego ulaganje u neki od Squarespace paketa.

Kao što bi Siniša rekao – Verdict: expensive! :-)

You like? hr.digg|prijavi