Iako je bilo samo pitanje kada će se to dogoditi, mnogi ljudi su iznenađeni činjenicom da je Last.fm prodan, i to poznatoj američkoj TV kući CBS. Siniša spominje cifru od 280 milijuna dolara - morat ću se složiti s njime da je to relativno malo, s obzirom koliko su ljudi plaćali za neke druge servise.

Reakcije su razne, od manijakalnih napada na Last.fm-ovce da su se prodali, do riječi podrške. Mnogi su ljuti što su se prodali velikoj korporaciji, jer će oni - kao - sada imati pristup njihovim slušalačkim navikama. Big deal, pa imali su i do sada - sve što su trebali je “prosurfati” (ljepša riječ za “napraviti mali app koji šeta po RSS feedovima iz korisničkog profila”) profilom svakog usera. Da ne želim da ljudi imaju pristup onome što ja slušam, ne bih ni imao Last.fm account.

Mene više brine CBS-ov ogranak CBS Records. Unatoč tvrdnjama Last.fm-ovaca da će ostati “nezavisni” (za koje vjerujem da su iskrene, jer mi se čine simpatičnom ekipicom :)), teško mi je povjerovati da je u ovakvom društvenom poretku to i moguće. Ja neću ići tako daleko da brišem svoj profil zbog prodaje, ali iskreno se nadam da CBS tu neće prevladati i da će to stvarno ići u korist, a ne na štetu Last.fm-a, koji je jedan od rijetkih web servisa kojeg jako često koristim.

Bez obzira na sve, ekipi svaka čast jer su napravili odličan posao (i ne govorim samo o prodaji, već i o samom servisu :)).

Ja stvarno volim feedove. Al’ stvarno. Ne mogu zamisliti svoju prisutnost na netu bez svog vjernog feed readera. Jer tko bi inače poklikao na 40 bookmarka, pregledao svaki od njih, prisjetio se što je čitao, a što ne - i to u nekom normalnom vremenskom intervalu. A ja sam još amater prema broju feedova koje neki drže u feed readerima. Da ne govorim o odličnom featureu mog feed readera koji omogućava da unose unutar feeda fino označim (flag), pa sve izdvojene entryje držim na jednom mjestu, pretražujem ih i kategoriziram, filtriram po ključnim riječima… Ma milina.

Da nije bilo feedova, pitanje je bih li se ikada vratio na neke od siteova koje danas redovito pratim. To se prvenstveno odnosi na blogove, gdje je frekvencija osvježavanja nešto slabija, pa je samim time lako zaboraviti na site. Stoga pitam, pogotovo one ljude koji to rade:

Zašto, o zašto ne servirate pune članke u vašim feedovima?

Puno siteova to radi - na primjer, Lifehacker i Muzika.hr. Ja sam ponekad stvarno prelijen poklikati na svaki novi post na tim siteovima, a na kraju krajeva, to ubija i smisao feeda. Uz sve to, nekad ni iz dijela članka koji se servira u feedu ne uspijem pohvatati o čemu se zapravo tu radi - a nema ništa gore nego kad kliknem na članak, pričekam da se site učita i onda shvatim da sam kliknuo na nešto što me apsolutno ne zanima.

Već dulje vrijeme pokušavam odgonetnuti razlog ovakvoj odluci, ali ne uspijevam. Reklame? Banneri nisu problem, a odnedavno postoji i AdSense za feedove. U krajnjem slučaju, ako mi je članak dovoljno zanimljiv, ionako ću kliknuti na njega jer će me zanimati komentari. Eventualno stoji činjenica da je nešto lakše “preuzeti” sadržaj stranice i staviti ga na neku drugu bez vašeg dopuštenja (kao što spominje Darren Rowse), ali ako se netko namjeri krasti vaš sadržaj, teško da će ih “rezanje” članaka u feedu spriječiti. Mislim da to nije vrijedno gubljenja čitatelja.
U svom mom razmišljanju, nekog velikog opravdanog razloga nisam našao. Mislim da govorim u ime većine kad kažem da krajnji korisnici stvarno vole kad mogu pratiti neki site uz što manje truda. Dodajte tome da Darren također spominje da mu se broj pretplatnika na feedove povećao za 10%-20% nakon što je prešao sa skraćenih verzija članaka na pune članke, i eto vam ga. Dajte nam kompletne članke u feedovima! :)

Drugi dan konferencije je za nama, a ovaj je bio posvećen poslovnom dijelu čitave priče. Umjesto Siniše (koji danas nije bio na konferenciji, c c c :)), danas malo iscrpniji report donosi Vuk.

Počelo je s Alexanderom Kjerulfom i s njegovim vrlo simpatičnim predavanjem o sreći na poslu. Njegovi savjeti nisu ništa revolucionarno, kako on to i sam kaže, ali ima neke vrlo interesantne metode dokazivanja i pokazivanja svojih koncepata.

Nastavio je Tomislav Kovač s odličnim i, barem za mene, jako poučnim predavanjem o internet marketingu. Čovjek je pokazao konkretne rezultate koje je ostvario, objasnio temeljne razlike između online i offline oglašavanja, i meni tudumu za ekonomiju i marketing uspio objasniti neke najosnovnije koncepte oglašavanja na internetu.

Sljedeće predavanje koje sam odslušao je bilo predavanje Borisa Krstanovića Rajka Probića o klasteriranju u Hrvatskoj, na koje sam više došao da saznam što je to točno klaster kod ekonoma nego zbog ičega drugoga :). Poslije toga sam napravio jednu pauzicu, pa se vratio na predavanje Jonathana Coopera o venture kapitalu, ulaganjima i kako doći do istih.

Iako sam, kao što rekoh, tudum za marketing, ekonomiju, pravo i ine slične stvari i u pravilu nastojim izbjeći rasprave o takvim stvarima, moram priznati da mi je današnji dan na konferenciji dobro došao - ako ništa, onda zbog razjašnjavanja nekih osnovnih pojmova koje sam susretao po webu, a koje nisam sasvim razumio. Moram priznati da mi koncept venture kapitalista još uvijek nije posve jasan, ali nešto mi govori da je možda tako i bolje :).

Sve u svemu, konferenciji dajem peticu. Većina predavanja - barem od onih koje sam ja gledao - su bila na jako dobroj razini i kvalitetno su odrađena. Organizacija je svoj posao odradila korektno, iako se nadam da će do sljedećeg puta zamijeniti onaj bugoviti kontroler za prezentacije koji je ljudima stvarno stvarao probleme ;).

‘Oćemo još!

Uh, jest lijepo kad se o nečemu ovakvome može blogati :). Dakle, danas je održan prvi dan Web.Start konferencije, posvećen tehnološkom dijelu priče o webu. Siniša je napisao malo iscrpnijeliveizvješće u dijelovima, a ja ću se samo kratko osvrnuti na čitavu stvar.

Konferencija je započela s Joelom Spolskyjem koji je održao predavanje o tzv. “Joel Testu” kojim ocjenjuje efikasnost i općenitu sliku neke tvrtke koja se bavi razvojem softvera. Iako Joel praktički nije rekao ništa što većina prisutnih nije već znala, predavanje je bez obzira na to bilo interesantno - ako ništa, onda zbog duhovitih anegdotica i dosjetki iz Joelovih dana u Microsoftu i iz njegove trenutne tvrtke.

Program je nastavio Marko Rakar s predavanjem o pozicioniranju i vrednovanju proizvoda na tržištu. Nije baš moje područje djelovanja i interesa, ali je ispalo puno korisnije i interesantnije nego što sam očekivao. Nakon Marka, predstavio se i prvi domaći startup na Web.Startu, Karte gradova.

Slijedio je imenjak Nikola Denić iz Srbije, s predavanjem o bogatim internet aplikacijama (RIA - Rich Internet Applications) gdje je napravio koristan pregled tehnologija za izradu istih. Na njega se nadovezalo nekoliko sljedećih predavanja - Microsoft Windows Presentation Foundation, Microsoft Silverlight i Adobe Flex, no ja sam bio zauzet socijalizacijom s ostalim developerima pa sam od WPF-a nadalje bio odsutan.

Negdje oko 16 h sam se ja morao uputiti prema faksu (loš dan za kolokvij), a zaredalo se još par interesantnih predavanja o kojima će, valjda, blogati netko drugi, tko ih je pogledao. Sutra slijedi poslovni dio konferencije, pa ako se nismo vidjeli danas - vidimo se sutra! :)

U pauzama između predavanja sam se susreo sa ili upoznao kremu ovdašnje blogerske scene ;) i neke kolege developere, uspio razmijeniti koju riječ s Joelom, i upustio se u interesantnu raspravu o znanosti i kvantnoj fizici s Kjerulfom (za kojeg sam tek kasnije skužio da je to zapravo on) i nekolicinom drugih ljudi (ne moram ni spominjati da je to izazvalo interesantne poglede kategorije WTF-gdje-su-ovi-jadnici-zalutali upućene od strane ostalih sudionika konferencije koji su se našli u blizini). Sve u svemu, interesantan dan.

U međuvremenu mi je feed reader javio da je i Maratz napisao osvrt na današnju konferenciju, pa pogledajte što on ima za reći.

web.start

Valjda su svi već najavili ovu konferenciju osim mene, pa da i ja prozborim koju :). Za one koji su proteklih nekoliko tjedana bili van toka, Web.Start je prva regionalna konferencija namijenjena autorima web projekata. Ilitiga - web konferencija. Program je podijeljen u dva dana - tech dan (17.05.) i bussiness dan (18.05.).

Predavača je mnogo, a developerima vjerojatno najzvučnije ime će biti Joel Spolsky, a tu su još i Marko Bijelić, Tomislav Kovač, i mnoga druga imena na koja ste surfajući po domaćim siteovima dotične tematike zasigurno naišli. Ovim putem i ja potvrđujem svoj dolazak, kao i ostatak ekipe Blogariata, a konferencija će poslužiti, kako je Aljoša već i najavio, tamo se očekuje i novi Blogariat. Ipak neće biti prezentacije Blogariata - za više informacija, pogledati Aljošin komentar.

Ako se netko nađe tamo (a nadam se da hoće :)), nek’ se javi. Vidimo se!

…hoće netko drugi. Tako je moj dragi prijatelj i kolega Boni nedavno otvorio svoj foto blog po imenu Rekvijem. Po ocjeni mog drugog dragog prijatelja i kolege, Odiseja, koji se bavi fotografijom malo duže vrijeme, Boniju je to bio pun pogodak. Moje laičko oko vam može samo preporučiti da skočite do Bonija i pogledate njegove fotke, jer su zakon! :)

Evo, opet sam lagano zapustio blog, ali ovaj put imam kol’ko-tol’ko opravdan razlog - malo su navalili završni kolokviji i prvi ispiti na faksu, pa treba postaviti prioritete. A dok sam ja nalazio svojstvene vrijednosti i pripadne vektore linearnih operatora, derivirao skoro-pa-nederivabilne funkcije i polako, ali sigurno raduckao na novom Blogariatu, neki ljudi su bili vrijedni, pa je na našem webu osvanulo i par novih projekata. Jest da kasnim, al’ komentirati moram, pa idemo… :)

Vuk je predstavio svoj prvi u nizu “one project per month” projekata - Skrati.Net. Mnogi su mu zamjerali “već viđeno” faktor u cijeloj priči, ali danas je u mom RSS readeru osvanuo Berislavov post koji se, među ostalim, bavi i ovim “problemom” (pogledati točku 3). Sama aplikacija fino izgleda, dobro funkcionira i ima interesantan feature da korisnik sam odabire URL, što nisam baš primijetio kod konkurentskih servisa. To čini sam servis više “human friendly” i sigurno donosi svoj dio korisničke baze. Još jedna zanimljiva stvar u cijeloj priči je što je servis napisan u Pythonu, i koristi Django framework, što je prava rijetkost na našem webu.

Drugi projekt vrijedan pozornosti je Aljošin Blogkatalog. Kao što sam naziv kaže, app katalogizira blogove, ali ih i tagira i sortira po ocjeni, broju glasova, broju posjeta i NetCraft ranku. Blogeri mogu prijaviti svoj blog u katalog preko jednostavnog sučelja. Sam site je lako i intuitivno koristiti, a jedina zamjerka ide glasanju, koje se puno elegantnije i finije dalo riješiti AJAX-om.

Eto, lijepo je imati dva posta koji se bave novim, domaćim web aplikacijama - znači da HR web ipak nekako napreduje :). No, dok se to sve odvijalo na HR web sceni, na svjetskoj softverskoj “sceni” se pojavila službena verzija nove verzije Microsoftovog operativnog sustava - Windows Viste. Vistu još nisam probao (ne stignem ni upgradeati svoj “matični” operativni sustav, a kamo li zezati se s drugime), ali po webu sam naišao na par interesantnih reakcija.

Free Software Foundation Europe je objavio press release gdje iznosi GNU/Linux operativni sustav i FLOSS kao alternativu korisnicima koji su zabrinuti oko DRM-a i drugih stvari koje prijete privatnosti i sigurnosti koje donosi ne-slobodni softver. FSF-ovci su čak pokrenuli i kampanju pod nazivom BadVista koja opširnije opisuje argumente navedene u newsletteru. No, to nije ništa neočekivano od FSF-a - interesantnija reakcija dolazi od Greenpeacea. Naime, oni upozoravaju na opasnost od povećane količine tzv. e-otpada u zemljama u razvoju. Kažu da bi taj e-otpad bi mogla uzrokovati upravo Windows Vista s većim zahtjevima za resursima. Koliko god ovo možda bilo pretjerano (kažu da Vista, bez Aera, zapravo i nije toliko zahtjevna), činjenica je da će ljudi vjerojatno krenuti s masivnijim upgradeom svojih računala.

Ako i vi krenete u upgrade i budete imali neki upotrebljiv stari hardver, donirajte ga Monteparadiso Hacklabu ili nekoj drugoj neprofitnoj organizaciji - oni će vam biti zahvalni, kao i priroda :).

+ Nedavno se u Zagrebu, a pretpostavljam i u ostalim gradovima Lijepe naše, pojavio misteriozni plakat s raznoraznim nogometašima i manekenkama koji nije puno toga otkrivao. Ispalo je da je to dio reklamne kampanje za novu stvar na hrvatskom webu, i to (sveopćeg li iznenađenja) – tzv. portal. Radi se o siteu javno.hr, a odlikuju ga nekonzistentan, prenatrpan i kaotičan dizajn, poprilično zbunjujuća koncepcija i upitno kvalitetna izvedba (potrebna je Microsoftova Media Player ActiveX kontrola za pregled multimedijskog sadržaja?!).

+ Blogowski je još prošlog mjeseca “otkrio” priču o novom Blogariatu. U tekstu Blogowskog piše puno toga o novoj verziji, a ja ću samo reći da ćemo se ovaj put potruditi da sve ispadne još bolje nego prošli put. I da će biti kickass :-).

+ Od 22. do 27. se siječnja u Zagrebu održava treći po redu festival slobodne kulture, znanosti i tehnologije, Sloboda stvaralaštvu. Ove godine je naglasak na “uradi sam” medijima, s predavanjima o amaterskom i piratskom radiju i radionicama o DIY televiziji i podcastingu. Bit će tu još i raznoraznih projekcija, koncerata i ostalih interesantnih događanja, a sve je objavljeno na stranicama festivala.

Vjerujem da su svi posjetioci ovog bloga (ili barem većina njih) čuli za još jednu u nizu nevjerojatnih stvari koje se događaju u našoj državi pod poznatim nam motom “i drugi to rade, pa zašto ne bismo i mi”. Radi se o novom ZAMP-ovom načinu da popuni svoj proračun, kao i bankovni račun predragih nam hrvatskih estradnjaka povećanjem cijene praznih medija (CD-a, DVD-a, memorijskih kartica i sl. - dobro da nam nisu ud’rili na bandwidth, jer se i internetom može svašta prenijeti). Iscrpnu priču, kao i dokument “nagodbe”, donose Bugovci, a stvar pokrivaju i kolege blogeri koji su već reagirali na ovu besmislicu.

Najgore u svemu je što smo još dobro i prošli – ZAMP-ovci su tražili puno veću naknadu od ove. Naravno, kao što je spomenula jedna korisnica Webmajstori.net foruma, to može biti i dio taktike gdje je ZAMP zatražio puno više nego što je znao da može dobiti, a na kraju pristao na neku sasvim razumnu brojku (koliko god nešto ovakvo može biti razumno).

Rupa i upitnika u ovome je mnogo – od činjenice da se ti mediji koriste i za puno više stvari od spremanja glazbe pod zaštitom ZAMP-a, do nigdje definiranog unosa pod nazivom “PC”. Što se ovog zadnjeg tiče, pretpostavljam da se radi o gotovoj konfiguraciji, no tu dolazi novo pitanje – budući da se “oporezuje” i hard disc (sic!) koji je sastavni dio svakog PC-ja, oporezuje li se posebno disk, a posebno ostatak PC-ja, ili “samo” konfiguracija u cjelini?

Tu u igru dolazi i već stari paradoks da ZAMP “štiti” prava i koga treba i koga ne treba, dok se novci (sasvim logično!) raspoređuju isključivo između ZAMP-ovih članova – i to samo onih koji su najslušaniji.

U komentarima na blogu sam pročitao podosta interesantnih predviđanja tko bi sljedeći mogao uvesti slične namete. Izdvajam nekoliko:

  • BSA, također na prazne medije, iz istog razloga kao i ZAMP;
  • MUP RH novim vozačima, jer se nikad ne zna kad će napraviti prometni prekršaj;
  • Društvo hrvatskih književnika na A4 “prazan” papir, jer bi vam moglo pasti napamet da prepišete koju knjigu ili je, nedajbože, fotokopirate.

I tako, kad god poželite snimiti glazbu s Monteparadiso Netlabela, Egoboo.bitsa, Jamenda ili neke druge slobodne etikete, platit ćete koju kunu više jer ipak – nikad se ne zna kada će vam pasti napamet snimiti i posljednji uradak nekoga s kvalitetom nepresušne hrvatske estrade.

U ovom trenutku mi napamet padaju gosp. Orwell, 1984. i crimethink, čime sam ujedno i riješio kreativnu blokadu što se tiče naslova teksta :-). Sutra idem za Zagreb (po dozu predavanja i ispita), no novogodišnje obećanje ću se i dalje truditi ispuniti. So long!

Vuk je bio tako dobar pa mi proslijedio meme koji je trenutačno u điru po ovdašnjim blogovima - 5 web aplikacija koje su mi promijenile život. Pa krenimo, nikojim posebnim redoslijedom:

1. GMail - Budući da ga dugo vremena koristim kao primarni mail klijent i preusmjeravam mailove s nekoliko adresa na njega, mislim da bi bilo krajnje bezobrazno izostaviti ga s popisa. “Conversation” koncept slaganja mailova mi je odmah legao i jako mi se sviđa - budući da mi je e-mail jedno od glavnih sredstava komunikacije, olakšava mi praćenje istih.

2. Forumi - Moglo bi se reći da sam ovo “pokupio” od Vuka, ali činjenica stoji - forumi su utjecali na moju web-egzistenciju od samih početaka mog aktivnijeg i ozbiljnijeg bavljenja webom. Od Webmajstora, na kojima sam napravio svoje prve webmasterske korake (dok je taj forum još bio upotrebljiv), preko SitePointa i raznih stranih foruma, gdje sam više čitao nego pisao, do relativno uspješnog pokušaja stvaranja vlastitog foruma - Indisciplinea. Forumima, pogotovo ovom zadnjem, dugujem poznanstva s mnogo interesantnih i pametnih ljudi koje offline vjerojatno ne bih imao prilike upoznati.

3. Feedovi (RSS/Atom) - Iako ovo ne bi strogo spadalo pod kategoriju web aplikacije, zaslužuje uvrštenje u ovaj popis. Kako sam po prirodi zaboravljiva osoba, vrlo često naletim na odličan site, prosurfam njime i - zaboravim na njega, čak i ako završi u bookmarcima. Stoga su mi feedovi neophodna stvar - korištenjem feed readera mogu sve meni interesantne siteove pratiti s jednog mjesta, a članke koje možda u trenutku kad “ulete” u reader ne stignem pročitati mogu označiti i pročitati kasnije. A lifesaver.

4. Last.fm - Aplikacija koja je, uz forume, odigrala vrlo važnu ulogu u oblikovanju mojeg glazbenog ukusa. Iako sam tamo relativno nov (učlanjen u sredinom 2006.), praćenjem top lista svojih “prijatelja”, “susjeda” i jednostavno surfajući wikijem sam naletio na hrpu meni novih, odličnih bendova. Uz sve to, kao i feedovi, omogućuju mi da pratim i tagiram stvari koje sam slušao i imam ih sve na jednom mjestu, tako da se lako mogu podsjetiti na bendove koji se malo rjeđe vrte u playeru.

5. Wiki - Evo još jednog unosa paralelnog s Vukom :). Wikipedija (gotovo isključivo engleska, uz malu pomoć njemačke ili hrvatske) je odavno prva stvar na koju pomislim kada se susretnem s nekim novim pojmom ili se želim upustiti u proučavanje nečeg meni nepoznatog. Pomoću wikija na localhostu organiziram i svoje projekte, todo liste, draftove za blog (da, da, i toga se nađe) i bilježim sve što je bilježenja vrijedno. Pokazao se odličnim i nezamjenjivim alatom za takav “braindump”.

Eto ga, 5 komada mojih omiljenih - nije bilo lako. Uz ovaj, čeka me još jedan meme, no taj zahtijeva malo više razmišljanja i pisanja, pa će pričekati koji dan :). Ovaj meme dalje ide: Siniši i puzzu (kojeg podsjećam da još nije odgovorio ni na prošli meme kojeg sam mu poslao ;)).

I skoro zaboravih - sve najbolje u novoj godini!

Next Page »